Biskop Anders herdabrev på olika språk

Livets söndag 2021 - herdabrev 

Livets söndag är också glädjens söndag, den tredje adventssöndagen, då Frälsarens födelse närmar sig snabbt. ”Jubla, du dotter Sion, höj glädjerop, du Israel. Var glad och fröjda dig av allt hjärta, du dotter Jerusalem” (Sef 3:14). Hela vår värld får ansluta sig till denna glädje, som ingenting kan rubba. ”Herren är nära” (Fil 4:5). Gud vill träda in i vår existens för att dela den med oss och sedan i sin tur ge oss del av sin eviga existens. Så viktiga är vi för vår Gud. Han har gett oss vårt liv som en oskattbar gåva. Genom vårt liv får vi sedan visa vår tacksamhet genom att leva i kärlek och rättfärdighet. När vi idag firar Livets söndag är det just för att vi vill tacka honom för denna gåva och samtidigt be om hans hjälp och ljus, så att fler och fler människor skall inse livets okränkbara värdighet och skyddsvärde i alla omständigheter. I Jesu liv, ja, i allt vad han säger och gör ser vi hur högt han älskar oss människor och allt vad han vill göra för oss. Ingen människa är utestängd från hans kärlek och omsorg. Han vill ge var och en del av sin frälsande nåd och eviga härlighet. Det är aldrig för sent att öppna sig för honom. Så länge vi lever kan vi öppna oss för hans nåd och ta emot honom. Därför är vår dödsstund så viktig. Som präster får vi gång på gång erfara vilken stor nåd människor kan få på sin dödsbädd. 

Alltifrån skapelsens början har människans liv fått detta oskattbara värde. Hon är skapad till Guds avbild. Varje människa är ett unikt mästerverk som aldrig kan kopieras eller klonas. Något i henne pekar alltid tillbaka på Gud. Hon är ett tecken som låter oss ana något av hans mysterium. Gud är aldrig långt borta från någon människa. Han älskar henne och blir själv människa för att frälsa henne och ge henne del av sitt eget gudomliga liv. 

Under hela sitt liv, från konceptionen fram till den naturliga döden, har varje människas liv ett okränkbart värde. Samtidigt vet vi att människovärdet alltid sätts i fråga. Som kristna måste vi alltid våga höja vår röst och peka på människans gudagivna värdighet, oavsett vem hon är, vad hon har gjort och på vilket stadium av sin existens hon befinner sig. Därför måste vi ta avstånd från abort, dödsstraff, assisterat självmord och eutanasi. Ingen har rätt att beröva sin medmänniska livets gåva. Hur mycket man än försöker intala oss att vi människor är herrar över liv och död och fritt får förfoga över det, måste vi peka på den oförytterliga rätten till liv. Med stor glädje och stolthet får vi kristna fortsätta att vara livets försvarare. Bibelns ord får styrka oss i denna heliga kallelse: ”Frukta inte, Sion, låt modet ej falla. Herren, din Gud, bor i dig, en hjälte som kan frälsa” (Sef 3:16-17) 

Det borde vara vår stora glädje att få vara livets försvarare, så att inte dödens kultur tar överhanden. ”Gläd er alltid i Herren. Än en gång vill jag säga: gläd er… gör er inga bekymmer, utan när ni åkallar och ber, tacka då Gud och låt honom få veta alla era önskningar” (Fil 4, 6). I bönen får vi ständigt tacka Gud för livets underbara gåva. I vårt vanliga liv får vi sedan visa denna vördnad för livets okränkbara värde och försvara människors rätt till sitt liv. Om vi verkligen vill efterfölja Jesus i hans brinnande kärlek till oss människor, kommer vi alltid att hitta sätt att bli livets försvarare. 

”Vad skall vi då göra?” (Luk 3:10, 12, 14), frågar människorna Johannes Döparen tre gånger i dagens evangelium. Också vi får fråga Jesus om råd hur vi kan bli livets försvarare, inte bara i ord utan också i gärning. Tänker vi efter finns det mycket vi som kristna kan göra. Vi kan stödja en kvinna i svårigheter som vill behålla sitt väntade barn trots påtryckningar från en svekfull pojkvän. Vi kan ställa upp med husrum och hjälp för en traffickerad prostituerad som vill föda sitt barn. Vi kan hjälpa någon som ensam väntar på döden att få smärtlindring och mänsklig värme i väntan på den naturliga döden. Vi kan engagera oss mot dödsstraff i de länder som avrättar människor. Det finns alltid något vi kan göra, om vi lyssnar till Andens ingivelser. Varje dag kan vi göra livet lite lättare för någon som kämpar med depression och suicidtankar genom att visa kärlek och omsorg. 

Under advent ser vi fram mot det barn som skall födas. Vi ber detta barn om hjälp för alla de barn vars födelse kan vara i fara. Idag infaller Livets söndag på den 12 december, då man också firar Vår Fru av Guadalupe. Denna fest går tillbaka på en Maria-uppenbarelse i Mexiko, där en fattig och utsatt indian, Juan Diego, fick se Jungfru Maria och utlovades hennes beskydd. Denna händelse blev avgörande för evangelisationen i denna del av världen. De förtryckta och hotade förstod att Gud ville visa dem sin kärlek och hjälp genom Jungfru Maria. Därför ser man idag på Vår Fru av Guadalupe som de ofödda barnens försvarare och förespråkerska. 

Under advent väntar vi tillsammans med Jungfru Maria på Jesu födelse till världen. Tillsammans med henne gläder vi oss åt det stora som för alltid skall förvandla världens historia. Den som har skapat världen och håller den i sin hand vill stiga ner till oss i vår svaghet och ringhet. Han vill dela vår existens, leva det liv vi har levat. Så viktiga är vi för honom, var och en av oss, oavsett vem vi är. Vi kan aldrig till fullo förstå hur oändligt älskade vi är. Men i Jesu liv och gärning kan vi få mer och mer insikt i Guds oändliga kärlek till oss. Han har gett oss vårt liv som en underbar gåva, där vi kan lära känna honom, lära oss att ta emot hans kärlek och besvara den. Därför får livet ett så oskattbart värde för oss. Därför får vi glädja oss och tacka för livets gåva. Därför vill vi bli livets försvarare i alla omständigheter. Även om det skulle kosta oss livet, vill vi sjunga denna lovsång till honom som är livets Herre och Givare, nu och alltid. 

Med min förbön och välsignelse, +Anders Arborelius ocd 

Domingo de la Vida 2021 -carta pastoral

El Domingo de la Vidaes también el domingo de la alegría, el tercer domingo de Adviento, cuando se acerca el nacimiento del Salvador. "Alégrate, hija de Sión; grita de alegría, Israel. Alégrate y gózate con todo tu corazón, hija de Jerusalén" (Sof 3,14). Todo nuestro mundo puede unirse a esta alegría, que nada puede perturbar. "El Señor está cerca" (Flp 4,5). Dios quiere entrar en nuestra existencia para compartirla con nosotros y, a su vez, compartir su existenciaeterna con nosotros. Así de importantes somos para nuestro Dios. Él nos ha dado nuestra vida como un regalo inestimable. A través de nuestras vidas podemos entonces mostrar nuestra gratitud viviendo en amor y rectitud. Cuando hoy celebramos el Domingo de la Vida, es precisamente porque queremos agradecerle este don y al mismo tiempo pedirle su ayuda y su luz, para que cada vez más personas se den cuenta de la dignidad inviolable de la vida y del valor de protegerla en cualquier circunstancia. En la vida deJesús, de hecho,en todo lo que dice y hace, vemos cuánto nos ama a los seres humanos y todo lo que quiere hacer por nosotros. Ningún ser humano está excluido de su amor y cuidado. Quiere dar a todos una parte de su gracia salvadora y de su gloria eterna.Nunca es demasiado tarde para abrirse a él. Mientras estemos vivos, podemos abrirnos a su gracia y recibirlo. Por eso es tan importante la hora de nuestra muerte. Como sacerdotes, experimentamos una y otra vez la gran gracia que pueden recibir las personas en su lecho de muerte.

Desde el principio de la creación, la vida humana ha recibido este valor inestimable. Está hechaa imagen y semejanza de Dios. Cada ser humano es una obra maestra única que nunca podrá ser copiada o clonada. Algo en él siempre apunta aDios. Lavidaes un signo que nos permite vislumbrar su misterio. Dios nunca está lejos de ningún ser humano. La ama y se convierte en un ser humano para salvarla y hacerle partícipe de su propia vida divina. 

A lo largo de la vida, desde la concepción hasta la muerte natural, toda vida humana tiene un valor inviolable. Al mismo tiempo, sabemos que la dignidad humana está siempre cuestionada. Como cristianos, debemos atrevernos siempre a alzar la voz y señalar la dignidad que Dios ha dado a la persona humana, sea quien sea, haya hecho lo que haya hecho,y se encuentre en cualquieretapa de su existencia. Por eso debemos rechazar el aborto, la pena de muerte, el suicidio asistido y la eutanasia. Nadie tiene derecho a privar al prójimo del don de la vida. Por mucho queintentemos convencernos de que los seres humanos somos dueños de la vida y de la muerte,y que podemos disponer libremente de ella, debemos señalar el derecho inalienable a la vida. Es con gran alegría y orgullo que los cristianos debemosseguir siendo los defensores de la vida. Las palabras de la Biblia deben fortalecernos en esta santa vocación: "No temas, Sión; no te desanimes. El Señor, tu Dios, habita en ti, un héroe que puede salvar" (Sof 3,16-17).

Debería ser nuestra gran alegría ser los defensores de la vida, para que no prevalezca la cultura de la muerte. "Alegraos siempre en el Señor. Una vez más te digo: alégrate... no te angusties, sino que, cuando llames y ores, da gracias a Dios y hazle saber todos tus deseos" (Flp 4,6). En la oración, debemos agradecer constantemente a Dios el maravilloso don de la vida. En nuestra vida ordinaria debemos entonces mostrar esta reverencia por el valor inviolable de la vida y defender el derecho de las personas a su vida. Si realmente queremos seguir a Jesús en su ardiente amor por nosotros, los seres humanos, siempre encontraremos la manera de convertirnos en defensores de la vida.

"¿Qué hacemos entonces?" (Lucas 3:10, 12, 14), la gente le pregunta a Juan el Bautista tres veces en el Evangelio de hoy. También nosotros podemos pedir consejo a Jesús sobre cómo convertirnos en defensores de la vida, no sólo de palabra sino también de obra. Si lo pensamos bien, es mucho lo que podemos hacer como cristianos. Podemos apoyar a una mujer en apuros que quiere quedarse con su hijo no nacido a pesar de las presiones de un novio engañoso. Podemos ofrecer refugio y ayuda a una prostituta víctima de la trata que quiere dar a luz a su hijo. Podemos ayudar a alguien que espera solo la muerte a recibir alivio deldolor y calor humano en previsión de la muerte natural. Podemos hacer campaña contra la pena de muerte en los países que la ejecutan. Siempre hay algo que podemos hacer, si escuchamos los impulsos del Espíritu. Cada día podemos hacer la vida un poco más fácil a alguien que lucha contra la depresión y los pensamientos suicidas mostrando amor y cariño.

Durante el Adviento, esperamos el nacimiento de un niño. Pedimos a este niño ayuda para todos los niños cuyo nacimiento puede estar en peligro. Hoy, el Domingo de la Vida cae el 12 de diciembre, que es también la fiesta de Nuestra Señora de Guadalupe. Esta fiesta se remonta a una aparición mariana en México, donde un pobre y vulnerable indio, Juan Diego, vio a la Virgen María y se le prometió su protección. Este acontecimiento fue crucial para la evangelización en esta parte del mundo. Los oprimidos y amenazados comprendieron que Dios quería mostrarles su amor y ayuda a través de la Virgen María. Por eso, la Virgen de Guadalupe es considerada hoy en día como ladefensora y abogada de los no nacidos.

Durante el Adviento, esperamos con la Virgen María el nacimiento de Jesús en el mundo. Junto con ella, nos alegramos del gran acontecimiento que cambiará la historia del mundo para siempre. El que creó el mundo y lotiene en su mano quiere bajar a nosotros en nuestra debilidad e insuficiencia. Quiere compartir nuestra existencia, vivir la vida que hemos vivido. Así de importantes somos para él, todos y cada uno de nosotros, seamos quienes seamos. Nunca podremos comprender del todo lo infinitamente amados que somos. Pero en la vida y la obra de Jesús, podemos comprender cada vez mejor el amor infinito de Dios por nosotros. Él nos ha dado nuestra vida como un regalo maravilloso, donde podemos llegar a conocerlo, aprender a recibir su amor y responder a él. Por eso la vida tiene un valor tan inestimable para nosotros. Por eso podemos alegrarnos y dar gracias por el don de la vida. Por eso queremos ser los defensores de la vida en cualquier circunstancia. Aunque nos cuestela vida, queremos entonar este canto de alabanza a quien es el Señor y el Dador de la vida, ahora y siempre.

Con mi oración y bendición, 

Anders Card. Arborelius, ocd

+Anders Arborelius ocd

P A S T I R S K O P I S M O N E D J E L J A Ž I V O T A 2 0 2 1

Nedjelja života je također i nedjelja radosti, treća nedjelja Došašća, kad nam se brzo približava Spasiteljevo rođenje. „Kliči, sionska kćeri! Vi od Izralela, kličite! Raduj se i veseli se iz svega srca, kćeri jeruzalemska“ (Sef 3,14). Naš cijeli svijet treba se priključiti na ovu radost koju ništa ne smije poremetiti. „Gospodin je blizu“ ( Fil 4,5). Bog želi pristupiti u našu egzistenciju kako bi je podijelio s nama, a kasnije nam dao udio u svojoj vječnoj egzistenciji. Tako smo važni za našeg Boga. On nam je dao naš život kao neprocjenjiv dar. Kasnije, svojim životom možemo pokazati našu zahvalnost živeći u ljubavi i pravednosti. Kada danas slavimo Nedjelju života, upravo želimo Gospodinu zahvaliti za ovaj dar i istovremeno moliti za Njegovu pomoć i svjetlo, kako bi što više ljudi prepoznalo nepovrijeđenu vrijednost i zaštitu u svim okolnostima. U Isusovu životu, u svemu što On kaže i čini, vidimo, kako nas ljude, On duboko ljubi i sve što želi učiniti za nas. Nijedan čovjek nije izuzet iz Njegove ljubavi i brige. On svakome od nas želi dati dio svoje milosti koja spašava i svoju vječnu slavu. Nikada nije kasno otvoriti se Bogu. Dokle god živimo, možemo se otvoriti Njegovoj milosti i primiti Ga! Zato je naš trenutak smrti tako važan. Kao svećenici vrlo često doživljavamo kako veliku milost ljudi mogu dobiti na svom samrtničkom krevetu. 

Od početka stvaranja čovjekov život je dobio ovu neprocjenjivu vrijednost. Stvoren je na liku Božju. Svaki čovjek je jedinstveno remek djelo koje se nikad ne može kopirati ili klonirati. Nešto u njemu uvijek pokazuje na Boga. Čovjek je znak koji nam daje mogućnost predosjećati nešto od Božje tajne. Bog nikada nije daleko od bilo kojeg čovjeka. On ga ljubi i sâm postaje čovjek kako bi čovjeka spasio i dao mu dio svoga vlastitog božanskog života. 

Za vrijeme cijelog života, od začeća do prirodne smrti, život svakog čovjeka ima svetu i neuništivu vrijednost. Nažalost, istovremeno znamo da se vrijednost čovjeka uvijek dovodi u pitanje. Kao kršćani moramo uvijek imati hrabrosti podići svoj glas i pokazati na od Boga danu čovjekovu vrijednost: neovisno tko je on, što je on učinio i na kojem stadiju svoje egzistencije se nalazi. Zato se moramo udaljiti od pobačaja, smrtne kazne, pomaganja kod samoubojstva i eutanazije. Nitko se nema pravo lišiti dara svog ljudskog života. Koliko god nas pokušavali uvjeriti da smo mi ljudi gospodari nad životom i smrću i da slobodno možemo raspolagati nad tim, moramo upozoravati na neprijeporno i nepobitno pravo na život. S velikom radošću i ponosom, smijemo mi kršćani nastaviti biti zagovornici života. Riječi Svetog Pisma nas mogu ojačati u ovom svetom pozivu i zvanju: „Sione, ne boj se! Nemoj da ti klonu ruke! Gospodin, tvoj Bog, u tvojoj je sredini, junak, pomoćnik. On obnavlja svoju ljubav. On kliče nad tobom pun radosti“ (Sef 3, 16-17). 

Naša velika radost trebala bi biti što smijemo biti zagovornici života, tako da kultura smrti ne bi preuzela prevlast. „Gospodin je blizu. Ne brinite se tjeskobno ni za što, nego u svemu molitvom i prošnjom, sa zahvalom, iznosite Bogu svoje potrebe“ (Fil 4, 6). Molitvom moramo stalno 3 

zahvaljivati Bogu za čudesni dar života. Kasnije, svojim normalnim životom možemo pokazati ovo poštovanje prema nepovrijeđenoj vrijednosti života i štititi pravo ljudi na svoj život. Ako uistinu želimo nasljedovati Isusa u Njegovoj gorljivoj ljubavi prema nama ljudima, uvijek ćemo naći način da budemo zagovornici života. 

„Što nam je činiti?“ (Lk 3,10; 12,14), pitaju ljudi Ivana Krstitelja tri puta u današnjem Evanđelju. I mi također možemo pitati Isusa za savjet kako možemo postati zagovornici života, ne samo riječima nego također i djelima. Ako malo promislimo, postoji puno toga što mi kršćani možemo učiniti. Možemo biti podrška ženi u poteškoćama koja želi roditi dijete koje čeka usprkos pritiscima njezina nevjernog mladića. Možemo dati prostor i pomoć u svom domu prostitutki koja želi roditi svoje dijete. Možemo pomoći samcu koji čeka na svoju smrt kako bi dobio ublažene bolove i ljudsku toplinu u svom čekanju na naravnu smrt. Možemo se angažirati protiv smrtne kazne u zemljama koje na taj način kažnjavaju ljude. Ako slušamo nadahnuća i poticaje Duha, uvijek postoji nešto što možemo učiniti. Svaki dan nekomu možemo učiniti život malo lakšim, pokazujući ljubav i brigu prema onima koji se bore sa depresijom i mislima da oduzmu sami sebi život. 

Za vrijeme Došašća upravljamo svoj pogled prema djetetu koje će se roditi. Molimo to dijete za pomoć svoj djeci čije rođenje može doći u opasnost. Ove godine Nedjelja života je 12. prosinca, kada također slavimo Našu Gospu od Guadalupe. Ovaj blagdan nas vodi na Marijino ukazanje u 4 

Meksiku, gdje je jedan siromašan i ugrožen Indijanac, Juan Diego, vidio Djevicu Mariju i dobio obećanje njezine pomoći i zaštite. Ovaj događaj bio je odlučujući za evangelizaciju ovog dijela svijeta. Ugnjetavani i progonjeni su shvatili da im Bog želi pokazati svoju ljubav i pomoć preko Djevice Marije. Zato danas gledamo u Našoj Djevici od Guadalupe zagovornicu i zaštitnicu nerođene djece. 

Za vrijeme Došašća čekamo zajedno sa Djevicom Marijom Isusovo rođenje na ovom svijetu. Zajedno sa Marijom radujemo se ovom velikom događaju koji će zauvijek promijeniti povijest svijeta. Onaj koji je stvorio svijet i drži ga u svojoj ruci, želi doći k nama u naše slabosti i siromaštvo. Želi dijeliti našu egzistenciju, živjeti život koji smo mi živjeli. Tako smo važni za Njega, svatko od nas, neovisno tko smo mi. Nikad do kraja nećemo moći shvatiti kako smo beskrajno ovdje voljeni. Ali u Isusovu životu i djelima možemo imati sve više i više uvid u beskrajnu Božju ljubav prema nama. On nam je dao svoj život kao čudesni dar, u kojem ga možemo upoznati i naučiti primati Njegovu ljubav i na tu ljubav odgovoriti. Zato za nas život dobiva jednu neizrecivu vrijednost. Zato se smijemo radovati i zahvaljivati na daru života. Zato želimo biti zagovornici života u svim okolnostima. Pa čak ako nas to košta i života, želimo pjevati ovu pohvalnicu Njemu koji je Gospodar i Darovatelj života, sada i uvijek. 

Uz moje molitve i blagoslov + Anders Arborelius OCD 

kardinal